Roman u jednoj rečenici
Kamp Uvala Borova, roštilj prikolica ili mini Adrijin šator, kasetofon, posjete karate klubova i miris Pino Silvestre. I uvijek pod nekom maslinom, Diana, mali Citroen, pokušaj odgovora na mitski Renault 4
Piše: Ahmed Burić
Jedan mali oglas je povukao naprosto prevelik broj asocijacija, da bi ga se moglo zaobići. I ovu priču. Dobro kaže Hemigway: moguće je napisati roman u jednoj rečenici – „Prodajem dječje cipele, nikad nošene.“ „Prodajem Citroen Diana, 1976. godište, zelena, u odličnom stanju, kabriolet, 800 Eura, može i zamjena.“
Ispod masline
Vuuuum, slike i sjećanja su odmah poletjela, na Makarsku rivijeru i veseli početak osamdesetih, a gdje bi drugo. Kamp Uvala Borova, roštilj prikolica ili mini Adrijin šator, kasetofon, posjete karate klubova i miris Pino Silvestre. I uvijek pod nekom maslinom, Diana, mali Citroen, pokušaj odgovora na mitski Renault 4.
Diana je u odnosu na Četvorku bila nešto šarmantnija, je nježniji dio para, kako Italijani lijepo kažu sorella minore, mlađa sestra 2 CV, starog Citroena.
Negdje u tom dobu, u bašti kafane Kod Zumre u Tučepima, nastupala je kvalitativno respektabilna folk garnitura – među njima i kasniji superstar Halid Bešlić – i to je izgledalo nekako čudno. Ta muzika se, nekako, stilski nije uklapala s bijelim oblucima i šumom valova, a tradicionalno mršava ponuda Srednjeg Jadrana, dobila je pojačanje.
S terasa su uvijek dopirale jedne te iste pjesme – red Miše, red Olivera, malo Meri Cetinić, malo Jasna Zlokić – pa je veselim Bosancima koji bi se stuštili na onih deset dana mora što im je pripadalo prema nepisanoj odluci svih radničkih savjeta, valjalo obezbijediti da se osjećaju kao kod kuće. Stariji jalijaši bi u neka doba omamljeni muzikom i velikim brojem piva trgali majice sa sebe i patili zbog neke tužne ljubavi – stvarne ili imaginarne – a mlađi bi ih, naravno, oponašali.
Poneki bračni par bi odsjedio par sati u bašti, baš kao u Žepču, Maglaju, Čačku ili Somboru i „veselje“ bi potrajalo do nekih doba, iako se sutra ponovo valja na plaži cvariti, da se „iskoristi“ vrijeme. Jedan od najvećih hitova iz tog repertoara bio je Dijana, ljubavi, pjesma, čini mi se, Ibre Mangafića koju je pjevao Ferid Avdić, još jedan lik u nizu onih koji su tražili svoje mjesto pod suncem. S izgledom nevinog dječaka i izvučenim plavim čuperkom koji su tada nosili bezmalo svi novovalni muzičari u Engleskoj.
Lady Di
Hiljadu devetsto osamdeset i prve godine, dakle u vrijeme kad se odvija ova naša još uvijek vesela storija, Lady Diana Spencer se vjerila sa svojim budućim mužem, ni manje ni više nego nasljednikom engleskog prijestolja Charlesom. Diana, i sama kraljevskog porijekla, ali od druge loze, dakle Stuartovih, mogla je tada, u dvadesetoj godini svog života, misliti da su svi problemi iza nje. I razvod roditelja, i siromaštvo za vrijeme studiranja, za kojeg se, tvrde biografi, ni po čemu nije moglo vidjeti da je kraljevskoga roda i da će postati najpopularnija osoba vezana za engleski dvor tokom 20. vijeka. Detalj koji je mogao promaći svima osim pedantnim engleskim polubesposlenim biografima bio je to da se Charles dugo viđao sa njezinom starijom sestrom Lady Sarah. Uz još tri sestre i brata, Diana je bila valjda posljednja za koju se mislilo da će joj se ukazati takva sreća da se uda za britanskog princa, i postati Princeza od Walesa. Škola joj nije išla baš najbolje, kraj srednje morala je pohađati privatno u Švajcarskoj, za baletsku karijeru za koju je, vele, bila talentirana ispalo je da je previsoka. Plivanje i ronjenje bili su joj apsolutna preokupacija neko vrijeme, i išli su joj jako dobro. Ali, negdje u dubini duše je mogla osjećati da je mlađa sestra, neuspješna i neutješna.
DIJANA, LJUBAVI Jedan od najvećih hitova iz tog repertoara bio je Dijana, ljubavi, pjesma, čini mi se, Ibre Mangafića koju je pjevao Ferid Avdić, još jedan lik u nizu onih koji su tražili svoje mjesto pod suncem. S izgledom nevinog dječaka i izvučenim plavim čuperkom koji su tada nosili bezmalo svi novovalni muzičari u Engleskoj
Priča o Citroenu Diani neće trajati još dugo. Proizvodnja je, nakon 1.4 miliona prodatih automobila, prestala 1983., i mali je automobil otišao u povijest. Par godina nakon toga svijetom će proletjeti vijest da se Diana i Charles razvode. To razdoblje njihovog života obilježiće međusobna optuživanja i priznanja afera: Charles će se vratiti svojoj predbračnoj vezi, Camilli Parker Bowles, a Diana će – iako o mrtvima sve najbolje – postati tužna medijska pojava, svojevrstan ljubavni trofej i atrakcija. Na kraju će poginuti pod svjetlima bliceva i reflektora kod mosta Pont Alma u Parizu, gdje dnevno prolaze desetina hiljada automobila i gdje bi i nekome potpuno smotanom za vožnju, kakv je onaj što ovo piše, bilo vrlo teško napraviti nesreću. I pored svih priča i tračeva da Kruna nije mogla oprostiti vezu s Dodyjem Al- Fayedom, novim ljubavnikom i sinom jednog od najbogatijih ljudi u Engleskoj, Muhammedom, francuska policija nije našla dokaze o bilo kakvoj teoriji zavjere, iako se određeni broj detalja ne poklapa sa zvaničnim verzijama. Ožaljena od cijelog svijeta, Diana je sahranjena u Westinsteru, sedam dana nakon pogibije, 6. septembra 1997. godine. I o tome je narodni pjevač izrekao svoj sud. Stihovi, između, ostalog glase: „Britanska je kruna kriva/što ti više nisi živa.“
Sve se, kažu, može promijeniti osim sudbine. Roman u jednoj rečenici o životu Diane Spencer mogao bi se formulirati ovako: „Diana je sjela u Dianu i odvezla se na jug Francuske, sretna što ponovo osjeća život.“ Ali, nažalost, nije bilo tako zapisano. Ni Diani, ni Dijani.
Proizvodnja je, nakon 1.4 miliona prodatih automobila, prestala 1983.