foto: Gregor Pavšić

U Sloveniji još uvijek postoje (a kad ima dovoljno snijega i koriste se) neke mašine i oprema korišteni na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Dio ovog naslijeđa, koji je danas klasificiran kao pravi oldtimer stroj, također je ovaj mali snježni plug iz Gorenje vasi.

8. februara 1984. Na stadionu Koševo u Sarajevu počele su Zimske olimpijske igre, kojih se Slovenci najviše sjećaju srebrne medalje Jure Franka u veleslalomu. To, međutim, nije bila jedina prekretnica koju je stvorilo 1.272 sportista iz 49 različitih zemalja. To su bile prve zimske olimpijske igre u socijalističkoj zemlji, prve u zemlji sa slavenskim jezikom, prve na Balkanu uopšte i prve pod predsjedanjem Juana Antonija Samarancha. Po prvi put crni afrički sportisti takođe su učestvovali na Zimskim igrama u Sarajevu. U pozadini sjaja i sportskog uspjeha objekata, od kojih je većina bila oštećena ili uništena u ratu deset godina kasnije u ratu, veliki broj mašina je također obavljao svoj posao na uređenju staza. One su danas, 36 godina kasnije, još uvek na nekim mestima uspomena na ovaj izuzetan sportski spektakl.

Umjesto upravljača, dvije poluge služe za upravljanje lijevom i desnom gusjenicom foto:Gregor Pavšić

Nakon tri godine čekanja mogao ga je koristiti samo posljednjih mjesec dana

“Kupio sam ga prije tri godine, a zatim sam tri godine čekao da padne dovoljno snijega. Želim ga koristiti za uređenje staza za trčanje”, rekao je Domen Božičnik iz Gorenje vasi, koji je vlasnik ovog 38-godišnjeg ratrak proizvođača Prinoth iz Italije. Mala radna mašina napravljena je 1982. godine, a korištena je i na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine. Ostaci izvorne plave boje svjedoče da je ovo vozilo bilo u službi policije ili kontrole u Sarajevu. Tako je relativno malo vozilo s gusjenicama i plugom, koje je pomoglo u prevladavanju raznih snježnih prepreka, bilo dovoljno okretno i korisno za takve svrhe.

Domen Božičnik vlasnik je ove mašine s kojom uređuje staze za skijaško trčanje foto: Gregor Pavšić

Nije to jedina mašina iz Sarajeva: top na Rogli, na stazi iznad Cerknog imali su također stare stare ratrake za uređenje staza za skijaško trčanje

Današnja slika vozila već je prilično redizajnirana. Djed Mraz je dodao gornji dio krova, bočni pleksiglas zamijenio pravim, a straga je umjesto cerade uredio pravu natkrivenu kabinu. Ratrak pokreće Fiatov dvolitarski benzinski motor, koji ima oko 130 “konja” i troši oko 10 litara benzina na sat. U rezervoar goriva može stati 40 litara, što znači oko četiri sata rada. Upravljanje pogonom i upravljačka podrška su hidraulični. Dvije pumpe postavljene su na lijevu i desnu gusjenicu, a još dvije za plug i stražnji dio.

“Takva manja gleterica ima brojne prednosti. Može se koristiti s 20 ili 30 centimetara prirodnog snijega. Veća bi odmah sjela na zemlju na tako maloj količini snijega”, objašnjava Domen. Njegov ratrak za teži 1,8 tona, malo veća – još uvijek namijenjena prvenstveno za staze za trčanje – već teži četiri tone i više. Za najveće skijaške staze teže oko 12 tona. “Moja je široka samo 2,55 metara. Ako je potrebno, mogu malo voziti cestom ili nekim drugim putem. Mogu je staviti i na kamion i transportovat”.

Ovo nikako nije jedina napuštena mašina korištena 1984. godine za uređivanje staza na Olimpijskih igara u Sarajevu. U Žirema imaju još veću, vrlo staru traku za trčanje, na Rogli veliki, teški snježni top, a na skijalištu iznad Cerknog koristili su dvija crvena ratraka marke Kassbohrer. Danas su ove dvije mašine u privatnom vlasništvu menadžera malog skijališta u Vojskom nad Idrijom.

Tekst Gregora Pavšića preuzet je sa portala i u orginalu dostupan je na linku SIOLNET