Piše: Ahmed Burić

Neko je ljeto, kasnih osamdesetih, ističe avgust i valja stići na trajekt, Trpanj – Ploče, koje su se tada nepotrebno, zvale Kardeljevo. Došli smo iz Orebića, na vrijeme, i sjeli da popijemo kafu u obližnjem kafiću. Usred razgovora, malo prije vremena u kojem je bio zakazan polazak broda, majstor koji upravlja je jednostavno digao platformu, i otišao. Stajao sam ispred trajekta i pokušao dozvati meštra, i na kraju kad sam vidio da nema ništa od toga još mu dobacio i ‘’majmune’’, a slučajni je prolaznik rekao:
– E, baš će ti stati kad ga tako lijepo moliš!

Preko Pelješca

Bilo je šta je bilo, a moj drug Neno je rekao ‘’nema veze, sjedajte’’, i upalio svoju crvenu Ladu. Bili smo na kraju tinejdžerskih godina, zaljubljeni, a kako drukčije. A. i ja smo sjeli i on nas je tih sedamdesetk kilomatara, odveo duž Pelješca. Do Ploča, odakle je išao voz za Sarajevo, onaj čuveni iz kojeg se izlazilo crn kao zift. Od tunelske prašine i gara kože ti je bila tako crna, da si se po dolasku kući morao prati ribaćom četkom. Lijepi su to bili dani, i čovjek ih se sjeća jer je doista bilo bolje, a i zato što je bio mlad. Ljudi, između ostalog, prizivaju prošlost jer im sadašnjost ne valja, a budućnost im je neizvjesna. Tako to, nekako, hoda.

UTEČE LADA Sve ono zbog čega je proizvedena i zašto je bila popularna se prikazuje tu pred nama. Ona suvereno grabi brdskim putem, na kojem je jedan dio makadam. Idemo iza nje, u novom ‘’Japancu’’, penjemo se u migrantski kamp Vučjak, od Bihaća prema Plješivici gdje oko devetsto ljudi, uglavnom, iz Afganistana i Pakistana u neljudskim uslovima čeka prelazak hrvatske granice

O Ladi se zna dosta, i taj je auto bio vrlo popularan u nekadašnjoj Jugoslaviji. Ona je svoju karijeru započela ranih osamdesetih, kao VAZ 2101, utemeljena na italijanskom Fiatu 124. Kasniji modeli nisu dostigli nisu dostigli rane radove, a model limuzine za Zapadu poznat kao Classic, a u Kanadi kao Signet, djelomično se temelji na sedan modelu Fiata 124. U izvozu je bio jako uspješan, zbog konkuretnosti cijene, pouzdanosti, jednostavne ‘’uradi sam’’ mehanike i nepretenciozne funkcionalnosti. Trinaest i po miliona automobila te marke proizvedeno je od 1980., pod imenom Riva, a od 1969. do 1979. još pet miliona onih koji su kao imena koristili brojeve od 2101 do 2107, zavisno od veličine motora. U nekim zemljama su proizvođeni na temelju licence.
– Ovo je ‘’dvojka’’, ja sam u Moskvi imao ‘’sedmicu’’ – govori Damir dok ispred nas migolji zelena Lada.
Sve ono zbog čega je proizvedena i zašto je bila popularna se prikazuje tu pred nama. Ona suvereno grabi brdskim putem, na kojem je jedan dio makadam. Idemo iza nje, u novom ‘’Japancu’’, penjemo se u migrantski kamp Vučjak, od Bihaća prema Plješivici gdje oko devetsto ljudi, uglavnom, iz Afganistana i Pakistana u neljudskim uslovima čeka prelazak hrvatske granice. Oni su migranti i pod šatorima i u neljudskim uslovima će dočekati ovu zimu. Raduju se svemu što im donesete, pozdravljaju se sa ‘’hello brother’’, i zahvalni su kad im date cigaretu ili neki dio odjeće. Oni su ostavljeni blizu kraja svijeta i čovjeku ne prostaje ništa drugo nego da ih iskreno žali.

Čekajući proljeće

Dobro organiziran šverc ljudima funkcionira samo za one koji imaju 4000 eura. Ostali idu u ‘’game’’ kako se zove ilegalni prelazak granice, iza kojeg ih čeka igra sa hrvatskom, odnosno slovenačkom policijom. Kad ih uhvate, vrate ih u BiH, ali ih prethodno maltretiraju, neke su čak i žigosali. Kao stoku. Hrvatska policija, radi sve ono zbog čega se čovjeku gadi ljudski rod, a da stvar bude još gora, naša država nema ni volje ni kapaciteta da riješi ovaj problem. Ti su miganti i naša sramota, a vrlo mali broj ljudi je svjestan toga.
A veliki broj njih je, dok su bili klinci, mogao vidjeti Ladu, kako sličnim putevima kao što je ovaj kroz Zavalje i Vučjak, jezdi Afganistanom. Izvoz automobila diljem svijeta bio je jedan od najboljih poslova Sovjetskog Saveza. Preko šedeset posto proizvedenoh automobila bilo je izvezeno na Zapad, a ostatak, uglavnom, u zemlje Istočnog bloka. Lada se nekad mogla naći na svim kontinentima, pa čak i na Antarktiku. Tamo, u istraživačkim bazana koristilo se vozilo Niva. Jedino mjesto gdje Lada nije dobacila su Sjedinjene Države.
Sudeći prema tome kako danas stvari stoje – nije puno ni propustila. Jer, još uvijek na mnogim ljepšim mjestima, Kubi, Karibima i Africi, Lada se još uvijek koristi kao policijsko, taksi i vozilo javnih službi.
Još uvijek najprodavanije auto u Rusiji, Lada, boginja proljeća, ljubavi i ljepote u slovenskoj mitologiji danas je dio koncerna Renault-Nissan-Lada. Sedamdeset i pet posto dionica AvtoVaz-a je vlasništvo ruske državne grupacije ‘’Rostehnologija’’. I sve dok bude tako, Lade će se voziti svuda po svijetu. I tu u Bihaću, gdje ljudi bježeći od užasa čekaju novo proljeće. I nadaju se novom životu.