Rally Monte Carlo, 41. edicija, vožen 1972. godine, ostao je upamćen po posljednjoj pobjedi automobila sa prednjim pogonom. Posada Munari/ Manucci (Lancia Fulvia H F) uspjela je osvojiti najviše mjesto na podiju u epskom duelu protiv Porschea 911S koji je vozio budući pobjednik utrke 24 sata Le Mansa (1973/1974) Gerard Larrousse sa suvozačem Jean-Claud Perramondom.
Ali, bez obzira na dvoboj za prvo mjesto, srca dobro smrznutih gledatelja osvojio je crveni Datsun 240Z sa startnim brojem 5. Za volanom Rauno Aaltonen, pobjednik Monte Carla 1967. sa Mini Cooperom, a pored njega nepojmljivo hladnokrvni Jean Todt. Svjestan da se klasičnim stilom vožnje, zbog teškog motora naprijed i pogona nazad, ne može nositi sa prvom dvojicom, Aaltonen je smislio kreativno rješenje. Skoro svaki zavoj oštriji od 90 stupnjeva, osobito lakat krivine (kod nas najčešće zvane “harnadle”), vozio je dolazeći unazad, korištenjem tehnike skandinavskih vozača “odbijanja od snježnih nanosa”. Zapanjena europska publika nije nikada prije (a ni poslije) vidjela tako nešto. Dolazeći “harnadli” nizbrdo, Rauno bi, par desetina metara prije, okrenuo volan, potegnuo ručnu kočnicu i unazad došao do zavoja, odbio se zadnjim krajem od snježnog nanosa, dok su se pogonski točkovi, obučeni u gume sa ekserima, već uveliko vrtili u prvoj brzini i katapultirali automobil naprijed! Ovo treće mjesto Datsuna 240Z na Monte Carlu, ujedno je bio i najbolji rezultat postignut na najprestižnijem reliju Svjetskog prvenstva, u tri pokušaja. Tony Fali je godinu ranije ostvario najveći uspjeh u Europi – pobjedu na Velškom reliju koji se tada vozio kao dio Britanskog šampionata. Jer, unatoč svom ultra sportskom izgledu, 240Z (Fairlady Z u rodnoj zemlji) nije napravljen da se takmiči. Ideja iza njegovog nastanka je bila da se ponudi povoljnija alternativa britanskim sportskim automobilima koji su vladali američkim tržištem. Bolji izgled, performanse i kvalitet po istoj cijeni, to je bila formula uspjeha. Tako je i motor, ako ne direktna kopija, onda “napravljen po uzoru” na 6-cilindarski Mercedes u liniji koji je pogonio 220 SE. Sa blokom od livenog željeza i jednom bregastom u aluminijskoj glavi, ovaj je agregat bio teži i od Chevroletovog malog bloka (small-block) zapremine pet litara koji je pogonio Corvette. Čak ni potpuno neovisni ovjes, naprijed McPherson, nazad Chapman (kao kod Lotus Elana), nisu mogli korigirati činjenicu da je više od 60 posto težine bilo na prednjoj osovini. Nissan Motors i inače nije imao interesa za nastup u cijelom Svjetskom prvenstvu.
Za Japance je na Starom kontinentu bio važan prestižni Monte Carlo i britanski RAC Rally, ovaj potonji iz jednostavnog razloga da i na Ostrvu voze na istoj, lijevoj strani. Marketinški odjel Nissana želio je pokazati i dokazati kvalitet svojih vozila na najtežem svjetskom reliju. Tih godina bio je to, naravno, Safari. Iskustva je bilo na pretek, jer je tvornička posada Edgar Herrmann / Hans Schuller 1970. godine pobijedila vozeći Datsun 1600 SSS (za one kojim je ovaj automobil nepoznanica, pomislite na BMW 1600 TI, ali “po japanski”). Za 1971. godinu, tvornička ekipa dolazi sa 240Z ulazi u povijest. U prvom nastupu na Safari reliju “Dobra dama (što je prijevod engleske riječi Fairlady) osvaja prvo mjesto: Herrmann i Schuller ponovo bilježe trijumf, kenijska reli legenda Shektar Mehta osvaja drugo mjesto, Altonen je sedmi. Narednu godinu lovorike osvajaju Hannu Mikkola i Gunnar Palm sa Ford Escortom RS1600, ali se Datsun vraća na postolje 1973. Shektar Mehta bilježi prvu pobjedu (bit će još četiri uzastopne), ali tek nakon što se Aaltonen, također u Datsunu 240Z, prevrnuo dok je bio u vodstvu.
Sa 1973. godinom Datsun 240Z završava tvorničku karijeru na rally stazama. Nasljeđuja ga osjetno brža, nedopadljiva berlina 1800 SSS pokretana 16-ventilskim 4-cilindrašem. Ali, Nissan je ispunio zacrtani cilj. Pokazao je da pravi kvalitetne automobile koji se mogu nositi sa najtežim uvjetima. Objektivno gledano, Datsun 240Z, sa oko 220 “konja” u najjačoj tvorničkoj varijanti, nije se mogao ravnopravno nositi sa konkurencijom tipa Renault Alpine, Porsche 911 ili Ford Escort RS1600. Postignuti rezultati bili su stvar sretne kombinacije visoko motiviranih inžinjera i mehaničara, talentiranih vozača i automobila napravljenog da pokaže britanskoj industriji kako se prave GT vozila, što je, opet, sve zajedno rezultiralo karizmom neproporcionalnom postignutim rezultatima. A, kao što je često slučaj, automobilski zaljubljenici reagiraju srcem umjesto razumom. Ovog trenutka se u historijskoj reli-sceni širom Europe vozi više Datsuna 240Z, no što ih je bilo dok je model bio aktualan.
Zvjezdane staze Želimira Solde
Naš drug sad je gore među zvijezdama. A iza sebe je ostavio bezvremenski trag zvjezdane prašine, svojevrsno svjedočenje o vremenu u kojem je živio. Želimir Željko Soldo, automobilski i sportski entuzijasta pisao je, a izdavačka kuća ”Sezam” u časopisu Auto plus objavila tekstove koji su uistinu dio historije novinarstva ove zemlje. Zahvaljujući Željkovoj kćerci Nini Soldo i Emiru Vučijaku, naš portal www.timing.ba iz arhivskih podruma donosi bezvremenske tekstove koji su sada dostupni i generacijama koje ne pamte ta vremena. Baš kako nas je u kultnoj seriji Zvjezdane staze kapetan Jean Luc Picard sa svojim Enterpriseom vodio ”gdje čovjek nije prije kročio”, tako su i tekstovi legendarnog Želimira Solde ne samo oslikavali puno šareniji i veseliji svijet našeg automobilizma nego i naše nade za bolji budući svijet bez predrasuda i granica.
Sretni smo što sa vama možemo da podijelimo duh jednog sretnijeg vremena ali i isto tako svaki vaš SHARE ovih tekstova pomoći će u dostupnosti široj publici, što Željkova zaostavština svakako zaslužuje.
Sherujte i čitajte Soldu, jer je svemir – krajnja granica.
Enes Cviko
