Vijest da se Affa Romeo 1976. godine vraća u  Formulu  1 kao snabdjevač motora za ekipu Brabham izazvala je čuđenje i nevjericu. Nakon što je milanska firma sa modelom ‘158’ koji je vozio Nino Farina osvojila prvu titulu su­vremene F1 (1950) i neuspješnog nasljednika ‘159’ iz naredne godine donijeta je odluka o povlačenju iz najbržeg cirkusa. U godinama koje su došle Alfa se okrenula utrkama turističkih vozila i prototipova (od sredine 60-ih) i činilo se da je poglavlje F1 definitivno završeno. Nagloj promjeni kursa Italijana kumovao je bivši trgovac polovnim automobilima i motociklima, amater­ski trkač s kraja 50-ih i početka 60-ih godina, neuspješni starter u Formuli 1, vlasrnk najvećeg lanca servisa za uvozne motocile u Velikoj Britaniji, od 1965. godine menadžer jedinog posthumnog prvaka prvaka svijeta Jochena Rindta… Sve ovo su bili po­slovi, hobiji i zanimacije tadašnjeg vlasnika Brabhama, danas gospo­dara F1 čije ime znaju na svakom kutku naše planete – Bernie Ecclestone.

Nakon što se Jack Brabham oprostio od F1 krajem 1971, Bernie je kupio njegovu ekipu i dvije godine kasnije,  imenovao  mladog,  fan­tastično nadarenog Južnoafrikanca Gordona Murraya za glavnog kon­struktora. Uz vozače kalibra Carlosa Reutemanna i Carlosa Pacea, tim Brabham je sa Cosvvorth motorima 1975. došao do drugog mjesta u prvenstvu konstruktora, ali je ostao daleko iza Ferrarija. Za dostizanje “propetog konji­ća” trebalo je riješiti jednačinu zva­nu “12-cilindrični bokser”. Naravno, o Ferrariju kao snabdjevaču nije bilo ni govora pa se Ecclestone okrenuo svom sponzoru i prijatelju, grofu Rossiju, vlasniku Martini-Rossi imperijuma. “Italijanska konekcija” je odra­dila svoje i Brabham je dobio Alfa Romeo bokser, koji je uz to bio i pr­vak prototipova 1975. godine. Osim želje za pobjedom, “škrtac” Eccles­tone je htio proći što jeftinije: Cos­vvorth motore morao je plaćati, a Alfa je došla kao partner.

Novi Brabham BT45 je samo na prvom predstavljanju bio bijel, ali je brzo promijenio boju u Alfinu tradi­cionalnu tamno-crvenu. lako je bio, možda i, najljepši bolid 1976. godi­ne, rezultati su bili poražavajući. Pa­če i Reutemann su samo četiri puta završili među osvajačima bodova. Murray je stoga morao odustati od svog zaštitnog znaka, piramidne konstrukcije šasije koja je bila bazi­rana na uskom Cosvvorthu V8, i pri­lagoditi se niskom i širokom Alfinom bokseru. Uz sve to motor je bio osjetno teži, snažan, ali i žedan. ‘BT45’ je startao sa ubjedljivo naj­više goriva. Cio paket pratile su dječije bolesti koje se nisu dale jednos­tavno i brzo riješiti, tako da je na kraju sezone razočarani  Reute­mann otišao u Ferrari. Na njegovo mjesto došao je John Watson, a u međuvremenu je Murray proveo brojne besane noći radeći na usavr­šavanju koncepta, čemu treba do­dati česte posjete Alfinoj tvornici. Rezultat je bio ‘BT45B’, lakši i usavršen nasljednik za 1977. koji je debitirao na trećoj utrci sezone u Južnoj Africi. Godina je počela obećavajuće. Pače je na prvoj utrci u Argentini, sa starim modelom, osvojio drugo mjesto, ali je nedugo kasnije poginuo u avionskom udesu. Nasljednik je pronađen u najvišem vozaču koji je vozio Formulu 1. Hans-Joachim Stuck Junior (tata Senior je bio tvornički vozač Auto-Uniona prije Drugog svjetskog rata) je sa 192 cm visine i ogromnim talentom uspio pet puta osvojiti bodove i završiti 11 na kraju sezone, ispred John Watsona na 13 mjestu. Watson je ponovio Paceov najbolji rezultat, osvojivši sa “BT45B” drugo mjesto u Francuskoj, ali ga je ogromna potrošnja goriva koštala dvije skoro sigurne pobjede. Završio je samo tri puta među osvajačima bodova jer se ne smije zaboraviti da u to doba nije bilo “tankovanja” u toku trke.

Čak ni grof Rossi nije mogao izdržati finansijske zahtijeve Ecclestonea. Bernie se sve više bavio udruđenjem konstruktora F1, a sve manje imao volje investirati novac u vlastitu ekipu. Ali Bernie ne bi bio ono što jeste da nije pronašao još jačeg sponzora. Italijanski koncern mliječnih proizvoda Parmalat uskočio je  umjesto Martinija za 1978 godinu. Više novca omogućilo je da se umjesto Stucka angažira zvanični svijetski prvak Niki Lauda, i napokon konstruira novi bolid.

Dok je Murray ubrzano radio na novom “BT46” na prve dvije utrke je nastupio “45C”.  Lauda je, po ko zna koji put potvrdio svoj kvalitet osvojivši drugo i treće mjesto na uvodnim utrkama. Predstatvljanjem “BT46”‘ Murray se vratio svojoj piramidnoj konstrukciji šasije, ali su pravu novost predstavljali lamelni izmjenjivači toptote, preuzeti iz avioindustrije, umjesto klasičnih hladnjaka, dajući automobilu minimalnu čeonu površinu, No, praksa nije potvrdila teonju. Već na prvim testovima trebalo je vratiti klasične hladnjake u novorazvijenu široku “njušku” jer se motor sa lamelama pregrijavao. Te godine je Lauda, napokon, donio dvije pobjede, oba puta na kontroverznim utrkama. U Švedskoj je nastupio sa “ventilatorom”, a dvostruku pobjedu Brabhama u Monzi (1. Lauda; 2. Watson) zasjenila je tragična pogibija Ronnie Petersona nakon sudara startu utrke.

Svejedno, bokser motori nisu imali perspektive u F1 . Budućnost je pripadala automobilima sa Venturi podom, a preduslov za to je uski motor V konfiguracije.  Alfa je napravila V12 za 1979. godinu koji je smješten u rep nove Murraveve kreacije Brabhama BT48. No, sezona je bi­la katastrofalna. Razočarani Lau­da objavljuje (privremeno) povlačenje iz F1 nakon što je osvojio samo četiri boda, jedan više od Watsonovog nasljednika, budućeg trostrukog prvaka Nelsona Pique- ta. Talijansko-britanski brak iz inte resa raspao se nakon četiri neusp­ješne, ali interesantne godine.

Puhao je samo jednu trku Osim za Lotus koji je pobjeđivao ako bi došao na cilj, za ostale timove F1 je 1978 godina bila prepuna frustracija. Venturi koncept poda automobila tj. kreiranje potpntiska ispod vozila koji ga “lijepi” za cestu bio je grom iz vedra neba za tradicionalne konstruktore u F1 i ekskluzivitet Lotusa. Shvativši da je nemoguće napraviti venturi profile oko širokog bokser motora ugrađenog u Brabhamov bolid, Gordon Murray se okrenuo “kreativnoj” interpretaciji propisa koji apsolutno zabranjuju bilo kakav pokretni (u odnosu na vozilo) aerodinamički dodatak. Napravio je dodatni ventilator za “hlađenje” motora. Cio pod ‘BT46’ oblijepio je “suknjicama” koje su spriječavale da se usisava zrak izvan gabarita vozila. Prvi i jedini nastup Brabhamovog “ventilatora” bio je na VN Švedske 1978. Niki Lauda je bio prvi u kvalifikacijama i bez problema došao do pobjede, usput zasipajući svakoga iza sebe baražnom vatrom pijeska, kamenčića i svakojakog otpada koji se zadesio na stazi, lako se proces prigovora mogao vući u nedogled, Ecclestone je pokazao svoju dalekovidost i interes za budućnost sporta i povukao kontroverzni bolid. “Ventilator” Brabham BT46 puhao je samo jednu utrku…

Zvjezdane staze Želimira Solde
Naš drug sad je gore među zvijezdama. A iza sebe je ostavio bezvremenski trag zvjezdane prašine, svojevrsno svjedočenje o vremenu u kojem je živio. Želimir Željko Soldo, automobilski i sportski entuzijasta pisao je, a izdavačka kuća ”Sezam” u časopisu Auto plus objavila tekstove koji su uistinu dio historije novinarstva ove zemlje. Zahvaljujući Željkovoj kćerci Nini Soldo i Emiru Vučijaku, naš portal www.timing.ba iz arhivskih podruma donosi bezvremenske tekstove koji su sada dostupni i generacijama koje ne pamte ta vremena. Baš kako nas je u kultnoj seriji Zvjezdane staze kapetan Jean Luc Picard sa svojim Enterpriseom vodio ”gdje čovjek nije prije kročio”, tako su i tekstovi legendarnog Želimira Solde ne samo oslikavali puno šareniji i veseliji svijet našeg automobilizma nego i naše nade za bolji budući svijet bez predrasuda i granica.
Sretni smo što sa vama možemo da podijelimo duh jednog sretnijeg vremena ali i isto tako svaki vaš SHARE ovih tekstova pomoći će u dostupnosti široj publici, što Željkova zaostavština svakako zaslužuje.
Sherujte i čitajte Soldu, jer je svemir – krajnja granica.
Enes Cviko