Nedjelja, 21 Aprila, 2024

IZGRADNJA SVIJETLE BUDUĆNOSTI HIROŠIME

Kad su Tetsuyi Matsuda pokazali toranj u Hirošimi, malo tko je mogao zamisliti što će predsjednik i izvršni direktor Hirošime Mazda učiniti od njega. Danas je toranj Orizuru u Hirošimi jedna od najznačajnijih građevina u gradu.

Opisivanje Tetsuye Matsude, predsjednika i glavnog izvršnog direktora Hiroshima Mazde, lokalnog zastupništva Mazde, samo kao uspješnog poslovnog čovjeka je zapravo nedostatno. Otkako je preuzeo tvrtku u svojim 30-ima, Matsuda, koji sada ima 53 godine, bio je zauzet diversifikacijom poslovanja. To uključuje ne samo upravljanje Mazdinim prodajnim mjestima, već i hotelima i okonomiyaki restoranima između ostalog. Broj kompanija unutar korporativne grupe u njegovoj stalno rastućoj dinastiji sada iznosi oko 30ak. “Naša tvrtka osnovana je 1933. godine, što je čini najstarijim Mazdinim zastupništvom na svijetu. Pokrenuo ju je moj djed Soya Matsuda, koji je drugi sin Jyujira Matsude, stvarnog osnivača Toyo Kogyoa, danas poznatog kao Mazda,” kaže Matsuda. “Ali prvotne zgrade i objekti pretvoreni su u pepeo kada je 1945. godine bačena atomska bomba, a tadašnji predsjednik Soya Matsuda i svi njegovi zaposlenici izgubili su živote. Od tada smo se uspjeli vratili tu gdje smo sada, zahvaljujući nevjerojatnoj količini podrške lokalne zajednice na cijelom našem putu.”

Upravo je to razlog zašto se Matsuda osjeća dužnim gradu i zašto je vraćanje duga ljudima u Hirošimi uvijek bilo na vrhu njegovih prioriteta kada mu je ponuđen najodgovorniji posao u 36. godini. „Kada sam postao predsjednik, korporativna društvena odgovornost bila je poštapalica i svi su se željeli uključiti”, sjeća se Matsuda. “Ono što je tada bilo uobičajeno s tvrtkama u automobilskoj industriji poput nas bilo je posaditi drvo svaki put kad bi prodali automobil kao znak doprinosa očuvanju okoliša.”

Ali ta ideja nije bila posve prihvatljiva za njega. Klimatske promjene bile su – i još uvijek jesu – veliki problem. Iako je to na papiru uvjerljivo, Matsuda je smatrao da sadnja stabla za svaku prodaju automobila neće puno toga riješiti. Pitanje poput klimatskih promjena, kaže Matsuda, nešto je u čemu bi međunarodne marke i tvrtke trebale preuzeti vodstvo. Stoga je odlučio učiniti više za lokalno stanovništvo. “Uvijek stavljamo Hirošimu na prvo mjesto u onome što radimo, pa smo odlučili ponovno pogledati naše korijene svježim očima i početi istraživati što još možemo učiniti kako bismo dodatno pomogli lokalnim zajednicama i njihovim osnovnim aktivnostima.”

Dio koji nedostaje

Kao istaknuti poslovni lider u Hirošimi, Matsuda je bio uključen u nekoliko memorijalnih aktivnosti i organizacija povezanih s ratom, te je iz prve ruke doživio lokalne mirovne pokrete. Također vjeruje da se ratni zločini ne smiju zaboraviti i da se o njima treba pričati naraštajima koji dolaze, ali je također shvatio da Hirošimi možda nedostaje nešto što je jednako važno: sposobnost gledanja u budućnost. U cijeloj Hirošimi postoji niz spomenika i građevina posvećenih komemoraciji na bacanje atomske bombe i njene žrtve, uključujući poznatu Kupolu atomske bombe i Memorijalni muzej mira u Hirošimi, koje svake godine posjeti više od milijun ljudi. Međutim, kako kaže Matsuda, nema ničega što bi prikazivalo današnju Hirošimu. “Nema sumnje da je važno osvrnuti se unatrag. Glasovi žrtava su iznimno važni kada se govori o ratu i svjetskom miru”, kaže Matsuda. “U potpunosti stojim uz ulogu Hirošime kao zagovornika mira. Grad također treba omogućiti svijetu da vidi koliko smo postigli i napredovali od rata i što imamo u pripremi za budućnost.” Matsuda je kao svoju misiju odredio da pokaže svijetu kako je Hirošima došla do onoga što je dan i počeo je tražiti načine kako to postići. Godine 2009. upoznao je svog savršenog partnera: zgradu od 12 katova koja je danas poznata kao toranj Hiroshima Orizuru.

 

Zadivljujući pogled

Otvoren 2016. godine, toranj Hiroshima Orizuru je uredsko-trgovačka zgrada koja se nalazi pored Memorijalnog parka mira, s 12.000 četvornih metara otvorenog prostora posvećenog sjećanju na žrtve atomske bombe. Ime Orizuru znači origami papirnati ždral, koji se u Japanu smatra simbolom mira. Kafić i trgovina koja prodaje lokalne proizvode zauzimaju prizemlje, a tu je i izložbeni prostor koji priča priču o povijesti Hirošime. Međutim, najatraktivnija značajka tornja je vidikovac na najvišem katu.

 Zgrada je bila u vlasništvu osiguravajućeg društva, a kada je stavljena na prodaju, poslovni suradnik zamolio je Matsudu da ju pogleda. Pristao je, ali ju nije namjeravao kupiti jer je znao – kao i sam vlasnik – da bi bilo preskupo dodati ju u poslovne knjige njegove tvrtke. No, pogled s najvišeg kata potpuno mu je promijenio mišljenje.

“Onog trenutka kada sam došao na krov, zaljubio sam se u pogled na grad”, prisjeća se Matsuda. “Bilo je više nego čudesno. Mogli ste vidjeti Atomic Bomb Dome (kupolu spomen-obilježja na bacanje atomske bombe) s gradskim pejzažom u pozadini. Također se mogao vidjeti planinski lanac koji okružuje grad. Odmah sam pomislio da to svi moraju vidjeti… Ostavlja vas bez riječi kada pomislite na napore koje su građani uložili u proteklih 70 godina da obnove grad. Gotovo da možete osjetiti njihovu nevjerojatnu odlučnost i zaključio sam da je grad sada simbol ljudske snage.” Upravo u tom trenutku donio je odluku o kupnji zgrade bez obzira na cijenu. Na kraju je njegova strast prema Hirošimi nadvladala njegov osjećaj za posao. “Vjerovao sam da ovu građevinu možemo pretvoriti u novu znamenitost koja predstavlja budućnost Hirošime, što je gradu nedostajalo. Svi bi trebali vidjeti pogled s vrha. Uvijek se možemo osvrnuti unatrag, ali moramo gledati i naprijed jer Hirošima može ponuditi mnogo više od pukog prisjećanja prošlosti,” kaže Matsuda. Bilo je potrebno gotovo sedam godina da se ta građevina pretvori u toranj Orizuru. Matsuda priznaje da je bilo trenutaka prije završetka kada je pritisak uzimao veliki danak na njemu, ali sve je bilo vrijedno truda. “Projekt je na svom putu doživio mnoge neočekivane preokrete i uvijek sam osjećao veliki pritisak”, zaključuje Matsuda. “Ali sve to je bila prava stvar i to je definitivno najveći projekt koji sam morao napraviti za svoj rodni grad!”

 

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno