Kad ovog vikenda, Mirhad – Miki Plakalo direktor pljevaljske memorijalne auto trke, spuštanjem startne zastave otvori stazu za junačko nadmetanje, siguran sam da će i Nikola biti tu. Sa svima nama koji smo ga voljeli, respektovali i poštovali. A brdska auto staza, Dajevića Han – Rudnica, i mene će trajno podsjećati na dobrog viteza autosporta, šampiona Nikolu Asanovića, koji je prošle godine tragično stradao vozeći motocikl.
Autor: Enes Cviko
Čini mi se da je od svih prostora bivše nam zajednice, barem kad je automobilizam u pitanju, osjećaj junaštva i viteštva nekako je najopipljiviji i najprisutniji u sveukupnom crnogorskom biću. Nigdje se kult poštivanja pobjednika nije pozicionirao tako visoko i zadržao se sve do današnjih dana kao što je to slučaj u ovoj zemlji i gdje pohranjena sjećanja omogućavaju da se cijela priča, strast i suština prošlih i sadašnjih trka prenese na nove generacije. Pa stoga i nije za čuđenje da s ovih prostora potiču i najslavnija imena, sve same legende automobilizma.
Iz te nezaboravne plejade šampiona, nekako će me sjećanje na sportistu blage ćudi, Nikolu Asanovića, ili kako će nas iz AP Sport Pljevlja podsjetiti – čovjeka koji je svojom dobrotom oplemenio sve one koji su imali sreće da ga poznaju, vraćati na pljevaljski kraj i stazu Dajevića Han – Rudnica. Prošle godine, 13. avgusta, sedam dana prije trke u Pljevljima, Nikola je šestostrukog rekordera trke u Cazinu, Laszla Szazsa, poslao u povijest i preuzeo laskavi teret najbržeg vozača na ”ljutoj Krajiškoj zmiji”.
Na brdskoj auto trci FIA CEZ Pljevlja 2022, koja se održala 20. avgusta, Nikola je ulogu favorita potvrdio već na zvaničnim treninzima. I pljevaljsku stazu provezao je najbrže i pripisavši i taj rekord svojim rezultatima (novi rekord staze tog dana preuzeo od svog starijeg brata, Miloša Asanovića). I to je bila posljednja trka, posljednje druženje sa takmičarskim automobilima koje je Nikola neizmjerno volio, čemu se radovao i u čijim vještinama smo uživali. Član Auto moto kluba AP Sport Pljevlja, Nikola Asanović, poginuo je 6. septembra 2022. godine vozeći motocikl. Koliko je bio voljen i poštovan, govori i gest da je titulu prvaka Evrope na brdskim stazama Vasilije Jakšić posvetio upravo Nikoli. I tako, prolazi godina od Nikoline smrti, sportisti, prijatelji i poznanici će se upitati šta bi sve dobri šampion osvojio, koliko bi titula uzeo i rekorda skinuo, da nije bilo tragične nesreće… Sa svojih 28 godina života, ipak, osvojio je srca ljudi (a svoje je nažalost ostavio baš na cesti), posebno onih koji vole automobilizam, svih onih koji vole ljude i žive sa dušom za druge, pa će za mene Nikola zauvijek ostati dobri šampion iz one ponosne i junačke Crne Gore koja daje pobjednike, voli i daje srce svima oko sebe.
