Izraz “carpocalypse” pojavio se 2005. godine kao ime reality serije na američkoj stanici Spike TV, u emisiji čiji su sudionici sa minimalnim sredstvima prepravljali obične automobile za sulude utrke. Posljednje dvije godine izraz “carpocalypse” koriste američki novinari da opišu apokaliptično stanje u automobilskoj industriji (CAR-industry aPOCALVPSE). Najnovija žrtva “carpocalypse” je Ralliart, sportski odjel Mitsubishija, samostalna poslovna jedinica u okviru koncerna. Pismo o prestanku aktivnosti koje je potpisao e Masao Taguchi, direktor Ralliarta, liči na neslanu šalu. Razaslano je 10. ožujka 2010. medijima, partnerima i ekipama koje nastupaju sa Mitsu-bishijima sa najjednostavnijom porukom: Ralliart prestaje postojati prvog dana travnja!? U nastavku Taguchi obavještava da će prodaju dijelova za grupu N (gdje suvereno vlada Ralliartov Lancer Evo X) preuzeti matična firma, no prestaju sa distribucijom Ralliart proizvoda za cestovni tuning. Šta se dešava, ili će se desiti, sa desetinama lokalnih Ralliart podružnica i njihovim uposlenicima po Aziji, Europi, SAD, Australiji i arapskim zemljama, to se nigdje ne spominje. Osim, da te podružnice imaju pravo i dalje koristiti RaIliart ime. Čemu? Kaotičan, tužan i mizeran kraj jednog od najuspješnijih imena rally-sporta u posljednjih 25 godina. Vjernim čitateljima će ime Andrevv Covvan zvučati poznato, jer smo ga pominjali u priči o početku sportskih aktivnosti Mitsubishija. Nakon što je japanska centrala donijela odluku o osnivanju odjeljenja Ralliart Inc., Andrevv Covvan Motor-sport Ltd. je 1983. postao Ralliart Europe. To je koincidiralo sa ho-mologacijom Lancera 2000 Turbo za grupu B, koji je Covvan napravio na prijedlog i u suradnji sa austrijskim uvoznikom Mitsubishija, tvrtkom Denzel AG. Rođenje sportskog odjeljenja i prvi nastupi pod imenom Ralliart 1984. godine bili su dio globalne Mitsubishijeve marketinške strategije koja je, između ostalog, uključivala i sponzoriranje 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Lancer Turbo nije ostvario niti jedan veliki međunarodni trijumf, ali je pomogao Mitsubishiju da stekne iskustva koja će primijeniti na prvi pravi pobjednički automobil: Starion Turbo. U našim krajevima skoro nepoznat, uglasti coupe sa 2,0 litarskim motorom, potom 2,6 litara i turbo punjačem postao je moćno pobjedničko oruđe, osobito na pistama, ali pomalo i na reliju. Ovo usprkos najtradicionalnijoj mogućoj konstrukciji sa motorom naprijed i krutom osovinom nazad. Ne treba zaboraviti da su 80-te bile doba ekspanzije turbo-punjača, a Mitsubishiju je ogromno tržište u Aziji i Australiji pružilo mogućnost da brzo rasproda dovoljno specijalnih varijanti Stariona potrebnih za dopune homologacije.
Tako se moglo desiti da je, recimo, već za 1985. godinu, Starion grupe N imao homologirane točkove kao i modeli grupe A. Koliko je to doprinijelo boljem ležanju pokazuju i ostvareni rezultati (polu)-tvorničke ekipe tjunera i vozača Colin Blovvera u britanskom šam-pionatu grupe N (production) vozila u klasi A (iznad dva litra): 12 pobjeda 1984. godine i čak 16 naredne sezone. Kulminacija dolazi godine, kada je Colin vozio oba britanska “production šampionata” (jedan sponzoriran od Uni-royal guma, drugi od Monroe amortizera). Ostvario je nepojmljive 22 pobjeda: Starion je deklasirao osjetno skuplju Ford Sierru Cosvvorth. Sijera je uzvratila u grupi A, jer je tamo mogao nastupati homologirani, i danas ultra rijetki, model RS500. Priča je bila slična i u Americi, dok je u Japanu Starion bio solidan, ali ne i dominantan. U to doba Mitsubishi Pajero, sa posadom Patrick Zaniroli – Jean de Silva, pomognut od francuskog uvoznika, pobjeđuje na reliju Dakar 1985. Firma dobiva ogromnu medijsku promociju što usmjerava oštricu aktivnosti Ralliarta ka maratonskim relijima.
U početku se činilo da je trud uzaludan. Od 1987. do 1991. godine afričkom pustinjom suvereno vlada Peugeot 205 T16, bilo u vlastitoj karoseriji, bilo u karoseriji prototipnog P405 coupea, ili dva puta na kraju u silueti Citroena ZX. Napokon 1992. godine, sada već kao namjenski rally-raid auto, Pajero Proto T pobjeđuje u rukama veterana Hubert Auriola, da bi Bruno Saby, još jedan veteran Dakara, uspjeh ponovio 12 mjeseci kasnije.
Mada je Ralliart sve uspješniji u raid-nastupima, jedno oko je stalno okrenuto ka Svjetskom rally šampionatu. Još u periodu od 1988. do 1992. godine Ralliart nastupa sa Galantom VR-4, čija je tehnika bila bazirana na otpisanom projektu Stariona 4×4. Početkom devetog desetljeća konkurenti počinju tehniku transplantirati u manje modele: Sierra u Escort, Legacy u Imprezu, Celica u Corollu. Slijedi ih i Mitsubishi pa se 1992. godine rađa LancerEvo. Jedan od najslavnijih modela u historiji relija održao se do današnjeg Evo X i postao pojam sportske berline sa pogonom na sve točkove.
Za legendu o Evo-Lanceru zaslužan je Tommi Makinen. Kada se Finac priključio Mitsubishiju sredinom 90-ih, niko nije mogao slutiti da je “dijamant” angažirao sjajnog šampiona čije će rekorde oboriti tek Sebastien Loeb u ovom mileniju. Kombinacija Makinen-Mitsubishi vladala je WRC-om od 1996. do 1999. godine, a pored četiri vozačke titule, riznica je obogaćena i proizvođačkim naslovom 1998. Prvu pobjedu Makinen je upisao 1996. u Švedskoj sa Lancerom Evo 3, a posljednju pet godina kasnije na Safari reliju za volanom šeste evolucije kultnog modela. Zlatne godine Ralliarta u WRC-u dopunio je prerano preminuli Richard Burns sa dvije pobjede (1998) u Carismi GTšto je bio(ništa drugo nego, iz marketinških razloga, “prepakovani” Lancer. Nakon što je nesretno izgubio titulu 2001. godine, upravo od Burnsa (u međuvremenu prešao u Subaru), Makinen napušta Mitsubishi i to je početak kraja Ralliarta u WRC-u.
Mitsubishiju ostaju mrvice 2002. godine, što je uzrokovalo privremeno povlačenje WRC tima sezonu kasnije. Nakon 12 mjeseci pauze, Mitsubishi Ralliart vraća se 2004. sa Lancerom WRC04 u Svjetsko prvenstvo, ali bez uspjeha. Za 2005. je Lancer WRC05 iznajmljivan privatnicima, ali su rezultati opet izostali: Čak ni spektakularni Italijan Gigi Galli nije mogao donijeti uspjeh. U posljednjem nastupu fabričkog tima Harri Rovanpera osvaja drugo mjesto na finalnom takmičenju 2005. godine u Australiji nakon čega Ralliart spušta zavjesu na svoj WRC program, sada se čini i zauvijek.
Razočaran slabim rezultatima u WRC-u, Ralliart se u ovom mileniju ponovno i punom snagom okrenuo raidovima. Od 2001. do 2007. godine Pajero Ralliart, namjenski raid-prototip koji je sa cestovnim Paj'erom dijelio samo ime i prednju masku, pobjeđuje sedam puta u nizu, zaokružujući ukupni broj trijumfa na najpoznatijem rally-raidu na 12. Kada je 2008. Da-kar otkazan zbog nestabilne političke situacije na zadnjem dijelu afričke rute, Mitsubishi je i na ove nastupe spustio zavjesu. Ostala je samo prodaja kit-paketa ili kompletnih vozila za grupu N i opreme za cestovni tuning. Carpocalvpse je drastično smanjila broj prodanih vozila/kitova za grupu N, a decimirala tržište street-tuninga, tako da je odluka uprave Mitsubishija bila neminovna. Savonara Ralliart.
